Skrenućemo pažnju na odnos iskazne logike i skupova. Skup je reč-termin bez definicije. Za skup znamo da se sastoji od svojih elemenata, koji pripadaju skupu. Skupove označavamo velikim slovima A,B,C,... Elemente skupa možemo da označimo konkretnim nazivima, ali ih najčešće uopštavamo i označavamo „opštim“ slovom, npr. x. Tako možemo da kažemo da neki element x pripada skupu A, i to ćemo zapisati kao x∈A.
Element može biti u više skupova (npr. Mika trenira fudbal i košarku), pa bismo za takve elemente x rekli da pripadaju i skupu A i skupu B, odnosno da se nalaze u preseku skupova A i B. To bismo označili kao x∈A∩B. Ako bismo ovo posmatrali kao logički iskaz, vidimo da postoje dva dela: x∈A i x∈B. Presek dva skupa A i B čine oni elementi koji pripadaju i skupu A i skupu B, drugim rečima: ako element x pripada skupu A i element x pripada skupu B onda se element x nalazi u preseku skupova A i B. Tako nekako…
Prilično je jasno da možemo da napišemo sledeće: x∈A∩B <=> x∈A ∧ x∈B
Skupovne operacije su: presek, unija, razlika. Element može da pripada skupu ili da ne pripada skupu. Sve to možemo da tretiramo kao logičke iskaze pa imamo ovako nešto:
x∉A <=> ¬(x∈A)
x∈A∩B <=> (x∈A) ∧ (x∈B)
x∈A∪B <=> (x∈A) ∨ (x∈B)
x∈A\B <=> (x∈A) ∧ (x∉B) ó (x∈A) ∧ ¬(x∈B)
Sada možemo da rezonujemo o skupovima.