Postoje dve vrste jezika: prirodni i veštački. Prirodni jezici se koriste u svakodnevnoj komunikaciji ljudi i predstavljaju alat za opšte izražavanje misli svih vrsta. Prirodni jezici su “živa tvorevina” i evoluiraju uporedo sa zajednicom ljudi koja ih koristi.
Veštački jezici su jezici dizajnirani za određene namene. Najčešće ih asociramo za one jezike korišćene za komunikaciju čovek-mašina ili mašina-mašina, ali postoje i prirodni jezici koji su namenski prilagođeni – pročitajte neki pravni akt i primetićete da ne zvuči baš idealno prirodno.
Strogo posmatrano, veštački jezici dizajnirani su za komunikaciju čovek-mašina ili mašina-mašina. Prvo zahteva da jezik bude iole čitljiv i lak za razumevanje čoveku. Drugo može biti i jako nečitko za čoveka, budući da će poruke na takvom jeziku obrađivati i generisati isključivo računar, tj. softver.