Sintaksa jezika je skup pravila za izražavanje na jeziku: koja slova postoje (a-š), kako se formira reč (neprekidni niz slova nakon koga ide razmak, znak interpunkcije ili neki drugi dopušteni simbol – npr. navodnik, zatvorena zagrada itd.), kako se formira rečenica (niz reči koji se završava znakovima .!?).
Sintaksa određuje izgled jezika, tj. njegovih konstrukcija.
Semantika određuje značenje jezičkih konstrukcija. Semantika obuhvata pravila razumevanja-tumačenja napisanog.
Kod programskih jezika, semantika je ta koja određuje u kakav se izvršni (mašinski) kod prevodi naš kod.
Primer:
int a=3;
double b=0.3;
Sintaksom bi se ovo tumačilo u oblik:
[reč-tip] [reč-naziv][operacija][reč-vrednost-broj][kraj rečenice]
[reč-tip] [reč-naziv][operacija][reč-vrednost-broj][kraj rečenice]
Semantikom bi se dalje tumačilo u oblik:
[deklarisanje promenljive a tipa int sa inicijalnom vrednošću 3]
[deklarisanje promenljive b tipa double sa inicijalnom vrednošću 0.3]
Odakle se generiše mašinski kod, tj. niz instrukcija koje će kada se izvrše na procesoru napuniti memoriju na odgovarajući način, tako da se oslika ovo.